Prostor Grada Slunja bio je naseljen još u prapovijesti o čemu svjedoče nalazi prapovijesnih gradina koji se nalaze u neposrednoj blizini samog gradskog naselja.
O vladavini Rimskog carstva na prostorima Slunja svjedoče ostaci rimskog naselja u naselju Točak te fragmentarni nalaz rimskog epigrafskog
spomenika u naselju Gornje Primišlje. Značajniji razvoj na prostoru Grada započinje 1323. godine kada je kralj Karlo Robert darovao kao nasljedni posjed čitavu Drežničku županiju obitelji Frankopana. Frankopani su za potrebe vladanja tom novodobivenom zemljom izgradili dva središta – gradove Tržac na Korani i Slunj na Slunjčici. Slunj se prvi puta u pisanim izvorima spominje 1390. godine kao već utvrđeni grad, a 1409. godine spominje se i naselje, odnosno trgovište Slunj izgrađeno na suprotnoj strani kanjona Slunjčice.
Početkom 15. stoljeća, prije značajnijih upada Turaka u ove krajeve, već je bila definirana osnovna slika naseljenosti prostora s koncentracijom najvažnijih naselja uz tok rijeke Korane, te manjim dijelom uz Glinu i Mrežnicu. Krajem 15. stoljeća osjeća se početak drastičnih promjena koje će se tijekom 16. stoljeća odigrati na ovom prostoru zbog prodora Turaka, što je rezultiralo okupacijom i pustošenjem Slunja i franjevačkog samostana 1582. godine te progonom i iseljavanjem stanovništva.
Nakon izbora Ferdinanda Habsburškog za kralja započinje sustavna organizacija vojne granice te Slunj 1579. godine postaje sjedište kapetanije. Preostalo malobrojno stanovništvo gubi svoje slobode i postaju vojni obveznici s osnovnim zadatkom obrane granice. Obustavljena je svaka gospodarska djelatnost, zabranjena je gradnja čvrstih stambenih objekata, a opskrba vojske osigurava se iz središnjih vojnih centara.
Značajniji razvoj ovog prostora, poglavito nakon reorganizacije Vojne krajine posebno naglašava središnju ulogu administrativnog sjedišta vojnih vlasti. Slunj je podignut na rang pukovnije. U samom Slunju u nekoliko se navrata popravlja utvrda, obnavlja se naselje na dugoj strani rijeke stvarajući jezgru urbanog naselja formiranu u srednjem vijeku. Ruralno stanovništvo živi organizirano u seoskim zadrugama. U ovo vrijeme započinje i značajniji razvoj gospodarstva s mlinarenjem kao najznačajnijom djelatnošću. To je vrijeme kada su u Rastokama (mjestu na sutoku Slunjčice i Korane) izgrađeni prvi mlinovi. Rastoke s vremenom postaju važan mlinarski centar za čitavu regiju.
Početak 19. stoljeća obilježen je kratkotrajnom, ali značajnom francuskom vladavinom. Za vrijeme Francuske vladavine dat je značajan poticaj razvitku gospodarskih aktivnosti, a pored toga značajno je podignut nivo infrastrukture koja je prije svega građena za potrebe vojske – ceste, mostovi, magazini i slični vojni objekti. Iz tog vremena datira most na rijeci Korani, vojni magazin, nova cesta do Lađevca i dalje preko Furjana do turske granice. Tijekom francuske vladavine vratilo se i starosjedilačko stanovništvo u okolicu Slunja, nakon što su krajišnici pod vodstvom maršala Marmonta 1810. godine potisnuli Turke na istok i učvrstili novu graničnu liniju novim graničnim čardacima i stalnim stražama. Nakon povlačenja Francuza ponovno je uspostavljena apsolutistička austrijska vladavina. Za potrebe očuvanja vlasti i kontrole prostora održavana je i obnavljana infrastruktura u prvom redu ceste, građene su civilne ustanove i škole pod austrijskom upravom.
Najvažniji novi cestovni pravac je krajiška cesta sagrađena 1825. godine koja je iz pravca Karlovca dolazila kroz kanjon Korane, prolazila kroz Rastoke i Slunj, dalje prema jugu. Ta je cesta imala magistralni značaj koji je zadržala sve do danas i presudno je utjecala na daljnji razvoj.
Tijekom 80-tih godina 20. stoljeća Slunj se počinje gospodarski razvijati poglavito kroz razvoj obrtništva i malog poduzetništva. Na žalost, razvoj ovih djelatnosti naprasno je prekinuo Domovinski rat, kada su srpski teroristi u studenom 1991. godine prognali gotovo sve nesrpsko stanovništvo iz Slunja i privremeno preuzeli vlast. Progonstvo je okončano 06. kolovoza 1995. godine kada su hrvatske vojne snage oslobodile Slunj i omogućile povratak prognanog stanovništva.
